Eseji i ogledi većinu kojih sam objavio, sabrao sam u knjigu:
"ATRIBUT VIŠKA NA PUTU U BLAGOSTANJE"
Predgovor ili pismo čitatelju
O esejima: Eseji i ogledi koji slijede, male su slike naše stvarnosti gledane očima subjektivnog promatrača. Većina ih je objavljena na Internetu, na portalu www.a4a.info ili na mojoj web stranici tijekom 2004.-te godine. Sredovječan promatrač, arhitekt domaći, obični, to sam ja, pa su mi i prijatelji takvi, sredovječni. Na žalost, veći broj njih ne koristi se IT tehnologijama, pa se u razgovorima o problemima izloženim ovdje ne mogu referirati i osjećaju se isključenima.
Sve ovo, i još puno subjektivnih razloga natjerali su me i na ovo papirnato izdanje.
O nakladnicima: Nisam tražio nakladnika jer smatram mizernim i ponižavajućim autorske honorare koji kod nas iznose 4-5%, pa ko (zločesto) velim: Nek' izgori mojih 5% i 'njihovih' 95%. A to "njihovih" znači još jedan "lanac sreće" kojim ću se, nadam se pozabaviti u narednim esejima.
O sponzorima: Nisam tražio ni sponzore jer je to kod nas drugo ime za "žicanje" love, naprosto zato što interes za bilo kakvo objektivno i kritičko psanje, jednostavno ne postoji. Sve dok drštvena klima ne bude na strani poštenja i morala, interesne će skupine favorizirati svoje pisce i objavljivati svoju "istinu". Konačno, ipak sam ovaj moj SAM-IZDAT uspio dovršiti bez da se osjećam kao "sponzoruša" i vjerujte mi na riječ; to je dobar osjećaj.
O meceni: Pritisnut pomenutim nedaćama, obratio sam se mom jedinom meceni, mojoj užoj obitelji koja me bezuvjetno podržava već tridesetak godina i da ne duljim, "pokrili" smo nekako taj trošak i idemo dalje.
O nakladi: Naklada knjige je 51 primjerak i u direktnoj je vezi s autorovim godinama pa se sva druga tumačenja ovom izjavom isključuju. Nekom će se učiniti naklada malobrojnom ali ja sam drugog mišljenja. Ako ovi primjerci budu pročitani ovo izdanje će izvršiti svoju zadaću.
O ovom izdanju: U slavu "Gutembergove galaksije" cijeli posao obavio sam po principu "Sve radim sam"; od unosa i preloma, dizajna i printanja, izrade korica, uvezivanja i opremanja knjiga. U lektoriranju nesebično je svoj doprinos dala moja supruga Antonija.
Internetsko izdanje pripremio sam kao dokument u PDF. formatu.
Predajem ovu knjižicu vašem čitateljskom sudu s nadom da će doći do vaših otvorenih srca isto kao što je moje bilo otvorene dok sam je pisao.
Izbor izreka, sentencija i maksima mudrih ljudi zaokružio sam u knjigicu (35x45 mm):
"MALA KNJIGA VELIKIH MISLI"
U slavu onih velikih ljudi opće prakse, čije su mudre misli bitno opredijelile moj život, a osobito kao mali podsjetnik protiv zaborava, napravio sam ovu knjižicu od koje se ne odvajam. Za download je napravljena kao PDF-plakat pa je možete isprintati i objesiti na zid u ured ili radnu sobu, a ako ste vrijedni, možete je izrezati i "ukoričiti" u karton veličine vizit-karte.
"MALO PO MALO-NAKUPILO SE!"
knjiga je u kojoj je moj izbor viceva (dvjesto-triso) kao vodič i podsjetnik. Kažu kako je pred-pismeno vrijeme, pred-povijesno vrijeme, što se hoće reć' kako je povijest počela zapisivanjem iste. Od tad su "Neke godine rodne, neke nerodne ali su uglavnom sve povijesne", a povijest su uvijek pobjednici pisali!
Usmena predaja koju prakticiraju ljudi od pamtivjeka, u novom je vijeku, kao nedonošče otjerana u folklor; bajke i legende, narodnu predaju, uglavnom u neko nepovijesno gradivo. Postoje i preživjeli su do danas, unatoč "gutemnbergovoj gala-ksiji" i "civilizaciji pokretnih slova", neki duhovni sadržaji (znanstvenici bi rekli duhovne vrijednosti ) koje se samo od usta do usta prenose jer je uloga živog pripovjedača njihov bitan i nezaobilazan dio. Tu sigurno spadaju i vicevi kao općesvjetsko dobro. Na njih nitko ne polaže autorska prava, ne zaštićuje ih copyright-om ili patentom. Tako jedno od najkreativnijih područja ljudskog duha, (čim bude izrečeno, postaje opće dobro) nije još okupirano pravima "intelektualnog vlasništva" i sličnim neo-kolonijalističkim regulama. Spontano nastajući, kvareći se i popravljajući, bruseći se i kotrljajući "od usta do uha i natrag" vicevi, kao u rijeci kamenčići, pretvaraju se u prave bisere duhovne supremacije, nade, sreće... Urnebesan smijeh slušatelja jedina im je plaća.
Svjestan ove istine (usmene suštine viceva), ipak zapisujem i štampam ovaj izbor: Malo po malo-nakupilo se. Protiv zaborava.
Nemojte, zato, ovu knjižicu čitati u društvu, ni u sebi ni naglas. Ako je budete čitali u sebi, pomislit će drugi da ste porebambili kad iz vas provali neobuzdani smijeh. Ako je budete čitali naglas, loše ćete to učiniti i upropastiti svu dobrotu vica. Zato je čitajte sami i naučite one viceve koji su vam najbolji napamet, kao pjes-micu. Zatim ih isprobajte pred ukućanima i tek ih tako uvježbani prepričavajte dalje. Sadržaj ove knjižice shavtite kao knjigu snimanja ili dramski tekst koji će tek iz vaših usta u uhu slušatelja postati dobri vicevi, jer "uspjeh šale leži u ušima onog koji sluša a nikad na jeziku onog koji priča".

|