5.

DANSKA KRALJEVSKA GARDA

 

Na istočnoj strani otoka Sjeland smjestio se između brojnih fjordova jednomilijunski Kopenhagen, robna luka Sjevera. Nordijska arhitektura ravnih, opekom zidanih uličnih platana s prevelikim prozorima gladnim oskudnog sjevernog svjetla prostire se uzduž prometnica bez velike velegradske auto gužve. U samom centru visina gradnje je ograničena na četiri kata, najviše za pet minuta, naša prijateljica, rođena zagrepčanka koja ovdje živi od 1970. našla bi parkiranje i za svoj i za naš auto. Ne mogu se oteti utisku kako su većina zgrada zapravo pregrađena lučka skladišta, u kojima se u ovom i prošlom stoljeću skladištila prekomorska roba koja je stizala iz južnih kolonija. Uski fjordovi čuvali su i tada kao i danas trgovačko brodovlje od sjevernih ledenih morskih masa i pružali sigurno utočište velikoj danskoj floti. Ovdje je takoder bila razvijena prerada ribe iz bogatog sjevernog mora; sušenje, konzerviranje. Danas su to redom javne i stambene zgrade, solidno adaptirane, danski skromno i jednostavno uređene ali kvalitetom i opremom u samom svjetskom vrhu; od prozora, klimatizacije, grijanja, preko telekomunikacijskih i kopjutorskih sustava, većina zgrada može se nazvati inteligentnim kućama. Vanjski automatizirani brisoleji koji se automatski podešavaju propuštajući ljetno sunce upravo koliko žele korisnici, samo je jedan od primjera koji potkrepljuju ovu tezu.

Na kružnom centralnom kraljevskom trgu, gdje smo gledali podnevnu smjenu straže Danske kraljevske garde, u centru trga je u skele okovan spomenik prošlog danskog Kralja na konju. Radnici koji saniraju spomenik zastali su tek na dvadesetak minuta koliko traje ceremonija smjene. Nekoliko tisuća znatiželjnih turista okupilo se na Trgu. Kamere i fotoaparati ovjekovječuju naše prisustvo i zapisuju naše sjećanje za neke buduće uspomene. Dva policajca i jedna djevojka-policajka ureduju i prave red na Trgu. S motorolama kao jedinim "oružjem", više djeluju kao komunalni redari, a zadatak im je stvoriti koridore kojima će proći nova gardijska smjena. Dosadašnja smjena koja se sastoji od po dva gardista ispred svake od četiri kraljevske palače lagano patroliraju. Nema tu nikakve gardijske strogoće poput engleskih nepomičnih ili rusko-militantnih gardista, niti operetnog kvazibaleta "nove garde - sa stoljetnom tradicijom". Turisti se fotografiraju iza leđa gardistima ili naprosto sjede na stepeništu ispod kraljevskih prozora. Ništa od viktorijanske, moskovske ili pantovčačke strogoće i krutih gardijskih običaja u stilu: “strah te je i pogledati ih!” Nisu to pretorijanski rasovi niti KGB-ova "narodna garada". Ležerno i jednostavno, a nadasve prirodno, kao skladna baletna grupa stupa gardijska jedinica iz jedne od bočnih ulica. Najednom komešanje u publikumu. Gardisti stanu u nepomućenom redu prije izlaska na Trg. Na naš upitni pogled, prijateljica, naša domaćica kaže:"Pa vidite da je na semaforu crveno". Pa jebote, otkad garda poštuje prometnu signalizaciju. Pa u nas zadnji prometni policajac vozi bez pojasa, parkira gdje hoće a s posebnim guštom vozi pješačkim ulicama i gradskim trgovima! A tek garda! Iz tih ružnih misli trgne me ritmični bat koraka; gazi garda po granitnim kockama popločanom rotondom; valjda se upalilo zeleno, pomislim. Djeca, “mali ljudi”, bezbrižno i nezainteresirano sjede na pločniku. Lavež psa, kućnog ljubimca uznemirenog jednoličnim ritmom koraka. Poluglasne i odrješite vojničke zapovjedi. Zvuk brodske sirene u obližnjoj luci. Sve tako prirodno i životnim, nepromjenjenim ritmom oskrnavljeno. Ništa od uzvišene prestravljenosti svjetine. Čisti folklor. Sve protiče u racionaliziranom kičeraju jednog ocvalog protokola , sada protokola “s ljudskim licem" na kraju milenija.

Slabo prikrivenom dosadom i ravnodušno, s ironičnim primjedbama publikuma, gardisti odrađuju svoju cirkusku točku (danas kao “tezgu”) koja je kreirana u velikim, davnim i “slavnim” vremenima. Slobodno ih mogu zamisliti desetak minuta prije ceremonije kako u vojničkoj kantini ili obližnjem kafiću ispijaju na brzaka bočice “KARLSBERG” piva, zezaju se, prikopčavaju dijelove gardijske opreme odavno demodirane i neupotrebljive u stvarno vojničke svrhe i odraduju svoju šihtu. Ipak skromnost ove ceremonije, skromnost i osjećaj za mjeru, svud po Danskoj plijeni i izaziva pozitivne vibracije; osobito u usporedbi s glumljenom cirkuskom strogoćom “novopečenih regionalnih sila”. Gledao sam smjenu straže ispred Buckinghamske palače i ukipljene, nepomične gardiste s ogromnim, teškim i neprirodnim madvjeđim “šubarama” teškim i po 30 kg., gledao sam smjenu ispred Lenjinova mauzoleja na Krasnoj plošćadi, u Titovoj Kući cvijeća i garde na zagrebačkom Gornjem gradu... Ova straža nije ničem od tog ni nalik. Ležerna, opuštena, vojnički odlučna ali niti malo stroga (kad bi neki pas ili “mali čovjek” istrčao ispred osmoreda, ovaj bi sigurno zastao, pokvario svoju ceremonijalnu monolitnost i sigurno ne bi nastavio svoju automatiziranu ceremoniju. Ova straža prije asocira na “dobre momke iz susjedstva” nego na stroge i neumoljive "pretorijance". Nakon smjene gardisti pozornici (službujući stražari) polako šeću pod prozorima četiriju kraljevskih kuća i diskretno upozoravaju, razgolićenih ramena vijetnamske turistice, kako ipak nije sve dopušteno i kako postoji granica turističkoj slobodi. Ceremonija završava u nepunih pola sata. Rotonda se prazni a redoviti automobilski promet zamjenjuje turiste. Život, koji zbog tradicionalne i profitabilne turističke ceremonije, na pola sata zastane, nastavlja svoj neumoljivi ritam stvarnosti “just in time”. Kraljici na ovim geografijama je očigledno jasno u kakvom “real time” živi i kako jednostavno mora otrpjeti nužnost stvarnosti. Auta turiraju, koče, trube ispod kraljevskih prozora jednako kao i ispod svih drugih prozora. Svaki u ovom stvarnom svijetu igra neku svoju malu ulogu, i što je još važnije, na nju ima pravo. Kraljevski prozori, dostojanstveni u svojoj veličini i jednakoj gladi za svjetlom ostaju zatvoreni. Metropola uravnotežuje svoj, na trenutak zaustavljeni ritam i ulazi u kolotečinu na kraju milenija. Ljudi slobodno gledaju u budućnost. Svaki u svojoj maloj ulozi stvara ili razara “LEGO” danskog trajanja.

Nema ništa trulo u državi Danskoj!

Proza 4ProzaProza 6

gore