5.
DANSKA KRALJEVSKA GARDA
Na istočnoj
strani otoka Sjeland smjestio se između brojnih fjordova jednomilijunski
Kopenhagen, robna luka Sjevera. Nordijska arhitektura ravnih,
opekom zidanih uličnih platana s prevelikim prozorima gladnim
oskudnog sjevernog svjetla prostire se uzduž prometnica bez
velike velegradske auto gužve. U samom centru visina gradnje
je ograničena na četiri kata, najviše za pet minuta, naša
prijateljica, rođena zagrepčanka koja ovdje živi od 1970.
našla bi parkiranje i za svoj i za naš auto. Ne mogu se oteti
utisku kako su većina zgrada zapravo pregrađena lučka skladišta,
u kojima se u ovom i prošlom stoljeću skladištila prekomorska
roba koja je stizala iz južnih kolonija. Uski fjordovi čuvali
su i tada kao i danas trgovačko brodovlje od sjevernih ledenih
morskih masa i pružali sigurno utočište velikoj danskoj floti.
Ovdje je takoder bila razvijena prerada ribe iz bogatog sjevernog
mora; sušenje, konzerviranje. Danas su to redom javne i stambene
zgrade, solidno adaptirane, danski skromno i jednostavno uređene
ali kvalitetom i opremom u samom svjetskom vrhu; od prozora,
klimatizacije, grijanja, preko telekomunikacijskih i kopjutorskih
sustava, većina zgrada može se nazvati inteligentnim kućama.
Vanjski automatizirani brisoleji koji se automatski podešavaju
propuštajući ljetno sunce upravo koliko žele korisnici, samo
je jedan od primjera koji potkrepljuju ovu tezu.
Na kružnom centralnom kraljevskom trgu, gdje
smo gledali podnevnu smjenu straže Danske kraljevske garde,
u centru trga je u skele okovan spomenik prošlog danskog Kralja
na konju. Radnici koji saniraju spomenik zastali su tek na
dvadesetak minuta koliko traje ceremonija smjene. Nekoliko
tisuća znatiželjnih turista okupilo se na Trgu. Kamere i fotoaparati
ovjekovječuju naše prisustvo i zapisuju naše sjećanje za neke
buduće uspomene. Dva policajca i jedna djevojka-policajka
ureduju i prave red na Trgu. S motorolama kao jedinim "oružjem",
više djeluju kao komunalni redari, a zadatak im je stvoriti
koridore kojima će proći nova gardijska smjena. Dosadašnja
smjena koja se sastoji od po dva gardista ispred svake od
četiri kraljevske palače lagano patroliraju. Nema tu nikakve
gardijske strogoće poput engleskih nepomičnih ili rusko-militantnih
gardista, niti operetnog kvazibaleta "nove garde - sa
stoljetnom tradicijom". Turisti se fotografiraju iza
leđa gardistima ili naprosto sjede na stepeništu ispod kraljevskih
prozora. Ništa od viktorijanske, moskovske ili pantovčačke
strogoće i krutih gardijskih običaja u stilu: “strah te je
i pogledati ih!” Nisu to pretorijanski rasovi niti KGB-ova
"narodna garada". Ležerno i jednostavno, a nadasve
prirodno, kao skladna baletna grupa stupa gardijska jedinica
iz jedne od bočnih ulica. Najednom komešanje u publikumu.
Gardisti stanu u nepomućenom redu prije izlaska na Trg. Na
naš upitni pogled, prijateljica, naša domaćica kaže:"Pa
vidite da je na semaforu crveno". Pa jebote, otkad garda
poštuje prometnu signalizaciju. Pa u nas zadnji prometni policajac
vozi bez pojasa, parkira gdje hoće a s posebnim guštom vozi
pješačkim ulicama i gradskim trgovima! A tek garda! Iz tih
ružnih misli trgne me ritmični bat koraka; gazi garda po granitnim
kockama popločanom rotondom; valjda se upalilo zeleno, pomislim.
Djeca, “mali ljudi”, bezbrižno i nezainteresirano sjede na
pločniku. Lavež psa, kućnog ljubimca uznemirenog jednoličnim
ritmom koraka. Poluglasne i odrješite vojničke zapovjedi.
Zvuk brodske sirene u obližnjoj luci. Sve tako prirodno i
životnim, nepromjenjenim ritmom oskrnavljeno. Ništa od uzvišene
prestravljenosti svjetine. Čisti folklor. Sve protiče u racionaliziranom
kičeraju jednog ocvalog protokola , sada protokola “s ljudskim
licem" na kraju milenija.
Slabo prikrivenom dosadom i ravnodušno, s ironičnim
primjedbama publikuma, gardisti odrađuju svoju cirkusku točku
(danas kao “tezgu”) koja je kreirana u velikim, davnim i “slavnim”
vremenima. Slobodno ih mogu zamisliti desetak minuta prije
ceremonije kako u vojničkoj kantini ili obližnjem kafiću ispijaju
na brzaka bočice “KARLSBERG” piva, zezaju se, prikopčavaju
dijelove gardijske opreme odavno demodirane i neupotrebljive
u stvarno vojničke svrhe i odraduju svoju šihtu. Ipak skromnost
ove ceremonije, skromnost i osjećaj za mjeru, svud po Danskoj
plijeni i izaziva pozitivne vibracije; osobito u usporedbi
s glumljenom cirkuskom strogoćom “novopečenih regionalnih
sila”. Gledao sam smjenu straže ispred Buckinghamske palače
i ukipljene, nepomične gardiste s ogromnim, teškim i neprirodnim
madvjeđim “šubarama” teškim i po 30 kg., gledao sam smjenu
ispred Lenjinova mauzoleja na Krasnoj plošćadi, u Titovoj
Kući cvijeća i garde na zagrebačkom Gornjem gradu... Ova straža
nije ničem od tog ni nalik. Ležerna, opuštena, vojnički odlučna
ali niti malo stroga (kad bi neki pas ili “mali čovjek” istrčao
ispred osmoreda, ovaj bi sigurno zastao, pokvario svoju ceremonijalnu
monolitnost i sigurno ne bi nastavio svoju automatiziranu
ceremoniju. Ova straža prije asocira na “dobre momke iz susjedstva”
nego na stroge i neumoljive "pretorijance". Nakon
smjene gardisti pozornici (službujući stražari) polako šeću
pod prozorima četiriju kraljevskih kuća i diskretno upozoravaju,
razgolićenih ramena vijetnamske turistice, kako ipak nije
sve dopušteno i kako postoji granica turističkoj slobodi.
Ceremonija završava u nepunih pola sata. Rotonda se prazni
a redoviti automobilski promet zamjenjuje turiste. Život,
koji zbog tradicionalne i profitabilne turističke ceremonije,
na pola sata zastane, nastavlja svoj neumoljivi ritam stvarnosti
“just in time”. Kraljici na ovim geografijama je očigledno
jasno u kakvom “real time” živi i kako jednostavno mora otrpjeti
nužnost stvarnosti. Auta turiraju, koče, trube ispod kraljevskih
prozora jednako kao i ispod svih drugih prozora. Svaki u ovom
stvarnom svijetu igra neku svoju malu ulogu, i što je još
važnije, na nju ima pravo. Kraljevski prozori, dostojanstveni
u svojoj veličini i jednakoj gladi za svjetlom ostaju zatvoreni.
Metropola uravnotežuje svoj, na trenutak zaustavljeni ritam
i ulazi u kolotečinu na kraju milenija. Ljudi slobodno gledaju
u budućnost. Svaki u svojoj maloj ulozi stvara ili razara
“LEGO” danskog trajanja.
Nema ništa trulo u državi Danskoj!