6.

PARLAMENT U RAZVIJENOJ DEMOKRACIJI

 

S jednog od bezbrojnih trgova Copenhagena od Zgrade burze puca pogled na sivo-plavu “zgradurinu” Parlamenta. Za danske prilike objekt s četiri-pet katova, nizom ureda za parlamentarce i trajnu birokratsku strukturu izgleda ogromno ali nikako pompozno ili povijesno. Više je osjećaj dobro održavane zgradurine (što je uostalom slučaj sa svim javnim objektima). Prilazimo sa zadnje, dvorišne strane. Polukružni uredni drvored ne baš pretjerano njegovana živa ograda i odjednom s popločanog trga , u dvorištu parlamenta salbun - sivi morski pijesak. Cipele propadaju skoro do gležnja, teško se krećemo. Sredinom ovog unutarnjeg trga dominira lijepa secesijska, nordijski pojednostavljena fontana. Otkud pijesak? “Ovo je staza po kojoj konjička garda uvježbava svoj egzircir. Lijevo od ulaza na ovaj radni trg je zatvorena dvorana konjice, staje i prateći sadržaji. U zemlji u kojoj je sve moguće i ovo prihvaćamo bez čuđenja. Prelazimo trg uz obavezno fotografiranje i prolazimo kroz središnji natkriveni trijem Parlamenta. “S lijeve strane” , upozorava nas naša domaćica “ ulaz je za publiku. U vrijeme gotovo stalnog zasjedanja parlamenta (sad je doba dugih danskih godišnjih odmora; od 28 do 40 dana) svaki znatiželjnik ili građanin može poći zavojitim stepenicama na galeriju parlamenta i uživo promatrati parlamentarnu raspravu. A tko vrši nadzor, provjeru, izdaje akreditacije? “Pazi, mi smo u Danskoj”, ležerno će prijateljica, “i ovdje je razvijena demokratska i politička kultura. Gotovo sva pitanja bitna za građane kraljevine prethodno prolaze demokratsku proceduru usaglašavanja na nižim komunalnim i otočkim razinama. Ovdje je u Parlamentu (većinu imaju socijalisti ali je uvijek u izvršnoj vlasti koalicija; vlada je sastavljena od ministara iz gotovo svih parlamentarnih stranaka) jedna ležerna i rijetko ekscesna atmosfera. Ja često, prema najavi u novinama ili televiziji, svratim i slušam izlaganje svog omiljenog parlamentarca ili parlamentarke koje biram po kriteriju dobrih govornika.. Najviše finesa danskog jezika naučila sam uživo na galeriji ove zgrade. Naime, sve političke osobe, pa time i zastupnici, govore krajnje jednostavno i jasno danski, razumljiv i podprosječno obrazovanom Dancu, govore jezik lišen tuđica i kompliciranih misaonih sklopova i izbjegavaju metapolitički, nerazumljiv govor. To je toliko dosljedno u parlamentu, da govornik i kad je u neprilici poslužiti se nekim ne-danskim terminom , obavezno se ispričavaju i odmah u nastavku sami sebe pojašnjavaju (prevode),” završava u danskoj naučeni, skraćeni i racionalizirani monolog naša prijateljica “agramerka”. Učiti jezik na galeriji nacionalnog parlamenta (iznad kojeg je samo bog!!!) za moju tranzicijsku dušu je previše.

Izlazimo na nevelik trg ispred parlamenta. Promet teče neometano na pedeset metara od zgrade. Isti minijaturni semafori, nevelike prometne gužve, fjord s mostovima. Na ovom dijelu trga često demonstriraju interesne skupine i protestiraju po određenim pitanjima. Najcešca je slika da nekoliko tisuća demonstranata uredno iz bočnih ulica, samoorganizirano dođu na trg (svakako bez policijske pratnje, pasa, suzavca i sl.) održe protestne govore, uruče svoj pisani prosvjed i raziđu se. Gotovo da i ne bude policije (uniformirane), osim prometne koja eventualno preusmjeri promet i organizira život na trgu. Već godinama nisu se ovdje desili neredi na kojima su trebali uredovati “specijalci”. Zato su obavezno prisutne mnogobrojne tv ekipe i njihova reporterska kola koja prenose uživo u svaki danski dom informacije sa trga. Umjesto do zuba naoružanih čuvara sustava to su “do zuba opremljeni” posrednici javne komunikacije i u nesmiljenoj informatičko-komunikacijskoj konkurenciji posreduju svoj proizvod-vijest, reportažu, komentar.