Odlazi Gutembergova galaksija

ili rekvijem za posljednje «štampadure»

Civilizacija pokretnih slova, potpomognuta cjelokupnom informatičkom i komunikacijskom infrastrukturom udara zadnji akord rekvijema industrijskom ili bolje reći željeznom i mašinskom dobu. Vrijeme velikih rudnika, talionica i tvornica koje su rigale crni dim i koje su civilizaciju uvele u industrijsko društvo, završava otprilike tamo gdje je i počelo. Još jedan krug se zatvara u spirali povijesti.

Tiskarski strojevi, stari «Hajdelberzi», napravljeni kao vrhunac precizne mehanike, sa sistemom poluga, zupčanika i klipova i koji bi još mogli tiskati pogonjeni uzdignutim kotačem «Forda T» i platnenom remenicom, još uvijek vrijedno i postojano rade. Često su stariji od svojih «mašinista», offset strojara, a ova, vjerojatno zadnja generacija obrtničkog ceha grafičara, odlazi u zasluženu mirovinu. Od srednjovjekovnih grafičkih presa s drvenim i bakarnim klišejima, preko olovnog i cinkovog sloga, takozvana duboka štampa otišla je u zasluženu mirovinu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Poznavao sam nekolicinu zadnjih slovoslagara, cinkografa, tipografa, bio sam suvremenik posljednjih «špalti» i ručnog sloga, družio se s posljednjim izdancima te časne loze manualnog tiskarskog bratstva. Prve, i prave pouke o grafičkim i tiskarskim tehnikama i zakonima struke dobio sam od njih. Grafički dizajn bio je uvjetovan ograničenjima izvedbe i vještinama baš tih majstora, štampadura, kako ih zovu u Dalmaciji.

Lijepa riječ, puna je usta. A takvo su društvo i oni bili-plemstvo radničke klase, profesionalno načitani od naopakog čitanja (u tiskarstvu se svi poslovi rade kao u ogledalu) veseli, duhoviti, uvijek spremni na dobru zajebanciju. Personalni kompjutori već su uvelike bili u upotrebi i svoja sam rješenja već pripremao na računalu a morao sam naučiti i poštivati pravila drevne tiskarske nauke, njenu logiku i zamršenu terminologiju; tajni jezik esnafa. Arak, bjelina, štrih, bjanka-volta. Punkt, dušus, cicero. Kontrašiht, paseri, klinovi. Prelomi, repro kamere, separacije, rezovi boja, registri, samo su neki od onako usputno prvih pojmova koji su mi pali na pamet. Šifre tog osebujnog jezika koje ni vama a na žalost ni generacijama mladih dizajnera ne znače ništa više od nezapamtljivih termina iz knjiga povijesti.

Meni i starijim generacijama oni označavaju jedno zanimljivo vrijeme pokušaja i eksperimenata kad smo spajali i gradili veze između novih mogućnosti i starih ograničenja. Sedamdesetih i osamdesetih u Splitu su zadnji slovoslagarski strojevi, ta čuda od precizne mehanike za čiji je dizajn, vjerojatno, ideje dao još Leonardo, pošli su u muzeje a zadnji koji sam vidio godinama je stajao kao izložbeni eksponat na travnjaku pred ulazom u Vojnu štampariju. I kao skulptura, bio je fascinantan. S njima je nestao opori kovački miris iz spektra mirisa štampe. Naime, slog se proizvodio «lijevanjem» vrućeg cinka na čelične matrice slova i taj posao je pratila i kovačka temperatura i plinovi i mirisi.

Offset ili visoka štampa posve su preuzeli posao i uz Foto-slog, preteču današnjih DTP uređaja, ugasili su zadnje ljevaonice slova i cinkografske pogone u kojma su «jetkanjem» (nagrizanje metala kiselinom) rađeni klišeji. Tone, do tada ljubomorno čuvanih «pismena», čeličnih matrica, slova, gravura, vinjeta i pasica rastopljeni su u visokim pećima, a štampaduri, slovoslagari, tipografi, cinkografi… odlazili u prijevremenu mirovinu ili na burzu rada. Stigli su kompjutori, neki novi nadobudni klinci počeli su svoje male poduzetničke pothvate i u svojim dojučerašnjim dječjim sobama otvorili «studije za pripremu štampe». Cijeli pogoni pripreme i montaže stali su komotno u tu malo preuređenu dječju sobu. Pc, laserski printer i skener ili kao plemstvo u tom novom poslu isti uređaju u «Mac» izvedbi. Na običnom, jeftinom paus-papiru, na kojem smo kao mladi inženjeri «oči ostavljali» crtajući perima i crnim tušem velike «plahte» naših projekata, na tom istom jeftinom papiru mogla se laserskim printerom pripremiti matrica za osvjetljavanje i razvijanje ploča za visoku štampu. Terminologija cijelog jednog drevnog štamparskog svijeta ustuknula je i ustupila mjesto «fontovima, layoutima, CMYK i RGB separatorima… hard diskovima, konektorima i kontrolerima». Majstori mnogih struka ostali su bez posla a tiskare su pretvorene u printaonice ispražnjene od ljudi, bez buke, boje i mirisa. Ostala je još ponegdje fina buka «Hajdelberga» ali sad s ružnim mirisom sintetičkih boja. Još u rotacijama koje tiskaju jednobojne novine imate taj filing strojnog rada ali one su uvijek bile tvornice koje se trošile tone papira i vukle ga kroz proces sve većim brzinama a danas ih gotovo i ne možete razlikovati od pakirnice tetrapaka. Digitalni tisak i Internetom i televizijom posredovane vizualne informacije, ta nova civilizacija pokretnih slova, slika i zvuka, ta multimedija već je svakodnevna i obična praksa. Neki još noviji klinci, u svojim malo preuređenim dječjim sobama, danas štampaju, animiraju i slažu Web stranice, mejlaju i četaju posve ravnodušni i nesvjesni te slavne i mukotrpne štamparske i grafičke prošlosti. Digitalne kamere poslati će i klasičnu fotografiju u mirovinu. Cijeli jedan svijet «Gutembergove galaksije», koji je za svijet i dobrobit ljudi učinio više od svih država, državnika i poglavara zajedno, koji je omogućio civilizaciju, prijenos znanja, informacija i riječi svim onima željnim tog znanja, omogućio nam da čitamo prekrasne romane i naučimo naše zanate, osvijestio narode, stvorio svijet gdje mali čovjek može do neba galamiti na nepravde i tiranine, koji je omogućio demokraciju i globalizaciju, povlači se i odlazi, ovih godina, tiho i bezglasno pred «civilizacijom pokretnih slova». Korak po korak. Kao slonovi kad znaju da im je došlo vrijeme i kreću na «put».

Nije ovo žal za prošlim, niti je lauda zadnjem pjevu. Tek primjeren oproštaj s jednim vremenom kojeg ne bismo smjeli zaboraviti. Zadnji akordi rekvijema već su napisani. Neće nestati tiskarstvo, niti tiskovine. Knjige i časopisi, propagandni «materijali» i svekolika ambalaža štampat će se još stoljećima. Nestat će one buke strojeva, nadvikivanja s njima, nestat će poznatih mirisa i tajnog esnafskog šifriranog jezika i onih profesionalno načitanih, od naopakog čitanja, ljudi. Dok nije palo u potpuni zaborav, zapisujem ove redove. Tek da se zna.

Mišo Dunović
petak, 20. veljača 2004