«atribut viška na putu u blagostanje» (2)

ELITNI TURIZAM

 

Nove složenice ili obogaćeni stari pojmovi kojima nam pune glavu naše elite i koje najčešće čujete kao poruke u medijima. Što oni zapravo znače?
Izgleda kako je najjednostavnija formula za «vizionarstvo», (a kakva je to elita koja nema «viziju» molit ću vas?) vrlo jednostavna: uzmeš neki interesantan i uvijek aktualan pojam, u ovom slučaju turizam , opteretiš ga negativnim atributom viška «masovni» i to plasiraš neko vrijeme. Kad uđe u uho masama, ti potražiš neki novi atribut: «elitni» (super!) i opet ga ugradiš kao višak. Ali, sad dobiješ jedan lijep složenac s «vizijom»! Uvijek su mi bili sumnjivi ti «složenci». Pa sjećate se «diktature proletarijata», «samoupravnog socijalizma», «slobodne i neovisne Reublike», pa «manjinskih prava», pa «zdrave hrane»… Pretresimo malo te nove složence i vidjet ćete kako su to ustvari «lažnjaci s vizijom!!!».

Jeste li već čuli, a sigurno jeste puno puta, čuveni dnevno-politički složenac ELITNI TURIZAM? Kao, dosta nam je jeftinih «paradajz-turista» Čeha, Poljaka, ćevap-turista-Bosanaca i «ostalih Balkanaca», pa «purgera» i rođaka iz unutrašnjosti, svakog vraga kojeg na najljepše more na svijetu (i šire) donosi «masovni turizam». E, sad nam je toga na vrh glave, idemo mi činit «elitni turizam»! A što je to? To je onaj turizam kad noćenje naplaćuješ 500 E, kad škampe na buzaru naplatiš 100E, pa vino, pa ulje, sve domaće naravno, pa suncobrane, pa privez jahte, pa…

«To će biti taj dan!» pjevaju momci iz «Hladnog piva».

O «elitnom turizmu» nam govore oni koji su već ogradili more svojim privatnim plažama, isti oni kojima su naše male marine i mulići pretijesni i nesigurni za njihove jahte. Koje sad jahte? One koje mijenjaju svake sezone, pod stranom zastavom, naravno. Jer, bože moj: «Svako ima poneku slabost; neko mijenja majice, neko žene, a ja sam slab prema jahtama…» jadikuje naš tipični «elitni turist», domaći obični. O prednostima elitnog turizma govore nam oni koji redovno ljetuju u mondenim i već cijelo stoljeće elitnim destinacijama, na Azurnoj obali, Haitiju, Kanarskim otocima… A znamo i zašto oni tamo ljetuju. Pa tamo su novci naših umirovljenika, naših propalih firmi, naši «privatiziranih» hotela koji su bili, zamislite, za «masovni turizam». Zato su i propali. Odu ljudi, barem za vrijeme odmora da provjere stanje naših novaca na njihovim tajnim računima. Odu oni i zimi u razne filahe, kortine, švicarske ili barem na Roglu. Tamo su također naši novci od otkupa naših stanova, od preprodaje naše sirotinje. Kao odgovorni ljudi, odu oni tako, od svog zasluženog odmora otkidajući, provjeriti stanje, i potpisati još koji «ortački ugovor». I uz put malo skijaju i puno troše; ima se, bogu hvala! Kad se vrate, preplanuli od alpskog sunca govore nam gledajući nas u oči s TV ekrana, u našoj dnevnoj sobi, nama, blijedima i zamotanim u dekice. Govore nam kako je: «Elitni turizam naš put, bez alternative, naša sudbina, ali za to treba imati viziju…» Oni nagovaraju našeg sirotog otočanina, priobalnu sirotinju, potomke pomoraca, ribara, taj svijet koji je samo od teškog rada, gusarenja i krivolova, stoljećima jedva uspijevao preživjeti, nagovaraju ga da digne kredite u njihovim bankama i tim novcem zagrade i zabetoniraju i ono malo preostale obale.

A ako ne krene, ako ne dođu ti «elitni turisti» a sigurno i neće jer ih jednostavno nema dovoljno u svijetu, a naša elita i tako već ima dvorce i bajoslovne vile, e onda će oni, temeljem hipoteka, preuzeti naše nove apartmane i biti još elitniji i bogatiji. U marinama, koje će premrežiti preostalu obalu, u onim marinama za «privez mega-jahti» (opet složenac s atributom viška!), neće više biti mjesta za stare pašare, pilotine, barke.

Takav elitni turizam kakav nam opisuju naši «javni ljudi s vizijom», bilo političari, biznismeni-tajkuni i skorojevići svake vrste, takav elitni turizam je već negdje drugdje i zanemarivo je mali, jer su i svjetske elite male, zar ne?

A onaj mali, dopunski turizam, kao prateći ljetni džeparac normalnih obitelji koji žive «u luci kraj obale», to je nešto «fuj-kaka», nešto nedostojno i besperspektivno. Takav turizam izmiče kontroli tijeka novca svakoj vlasti, koja bi oporezivanjem te sirotinje kupovala socijalni mir kod ostatka sirotinje a nje ima dovoljno i previše, Takav naš domaći turizam izmiče kontroli kamatara i velikih reketara i sigurno ugrožava njih, našu domaću elitu. Pa ne može to tako! A od čega će oni iduće sezone kupiti novu jahtu, a ovosezonska se već zaprljala i model nije više «in»!

Ovakav naš turizam, simpatičan je samo stranim i domaćim normalnim ljudima, koji iz svojeg instant-života žele proboraviti koji dan odmora u toplini normalnih domaćih obitelji, pobjeći od neizdrživog cjelogodišnjeg tempa mega-polisa (i opet jedan složenac s atributom viška!) koji im pojedoše ono najdragocjenije: vrijeme. Takvi, frustrirani i pod stalnim stresom, «zapadni ljudi», došli bi u mir ribarskog sela, spavali skromno i jeli skromno, kupali se i opuštali u jednostavnom, domaćem društvu. Oni, jednako kao i domaćini ne žive u obilju i sigurno ne pripadaju tamošnjoj eliti. To su «obični, masovni ljudi»: štede i žive kako mogu, rade i uvećavaju bogatstvo svojoj eliti, koja pak, njih nagovara i uvjerava kako moraju raditi sve više i sve bolje, okrupnjavajući i obogaćujući njihove kompanije, jer, bože moj: «U dobroj kompaniji, dobro je svima!» Njihova istina je, doduše malo drugačija; ti mali zapadni ljudi iz gradova, koji rade sve više i ne bi trebali dolaziti na more, jer dok oni dokono odmaraju uz domaću bevandu i malo mira, dotle kompanije i banke ne zarađuju i ne uvećavaju profite. Tako misli i naša elita pa nam tako i prodaje priču o «elitnom turizmu».

Upamtite: najškrtija, najteža, najrazmaženija, je bogata turistička klijentela, i to su najgori gosti: em više ništa ne žele, em da nisu škrti ne bi imala tako puno, em ničim nisu zadovoljni! Od nje je samo gora elita novokomponiranih naših bogataša: njima su još oči gladne svega. A to što imaju, to se malo otelo, malo «privatiziralo», malo utajilo. I sad nije red da se to potroši. Nikad se ne zna…Ali nećemo sad o njima.


Mišo Dunović
subota, 10. siječanj 2004.

p.s.
«To će biti taj dan… lezi pod palmu i uživaj!» nastavljaju pjevati momci iz «Hladnog piva».