Distribucija sadržaja na Net-u:

Novi «Lanac sv. Antuna» ili Nova svenarodna predaja?

Tisuće E-Mail poruka kruže Mrežom donoseći u Atachmentu nešto cool i to se odmah kopira i šalje-dalje.

Na Internetu, majci svih mreža, kako mu vole tepati njegovi fanovi, uspostavlja se nova komunikacijska infrastruktura. To je slobodna razmjena, ne samo informacija već i specifičnih kulturoloških sadržaja. Posve slobodno, gotovo anonimno, Mrežom cirkulira bezbroj E-mail poruka, točnije, pisama s prilogom (famozni Atachment) u kojem je «nešto zgodno». To je prijatelj mog prijatelja pronašao na nekom Portalu ili još češće dobio od nekog prijatelja svog prijatelja. Stvoren je tako, bez velike pompe i posve anarhično, jedan suvremeni subkulturni fenomen, nešto poput lanca sv. Antuna : «prepiši ovo pismo i pošalji ga desetorici svojih prijatelja…». Takva komunikacijska struktura sastavljena od stotina, tisuća osobnih Mailing lista – malih prijateljskih krugova u organizacijskim znanostima zove se horizontalno strukturirana mreža. Ona u pravilu procjenjuje bonitet pojedinog člana mreže (sami tim i uvjetuje članstvo) prema veličini i utjecajnosti njegove osobne pod-mreže. Tako se radi biznis među «starim frendovima». Sve je ovo poznato u suvremenom managementu i prakticira se intuitivno od pamtivjeka. To su one svima poznate «dobre veze».

Ovdje je međutim, riječ o posve novom fenomenu: Distribucija sadržaja teče slobodno, bezuvjetno i gotovo anonimno. «Šaljem ti u prilogu ovo, skroz je zgodno, cool…», najčešći je uvod u taj dobiveni ili poslani sadržaj. Često je to i bez ikakvog uvoda, pa je pošiljatelja moguće identificirati tek po E-mail adresi što je vrlo teško. Najčešće su to duhovite dosjetke, šale, vicevi, multimedijalni štosevi… No, sve je više onih specifičnih sadržaja koji stvaraju određene kulturne krugove. To su već formirana bratstva koja imaju svoj sleng, svoja pravila i što je najvažnije duhovnu bliskost. Ovo posljednje očituje se u izboru sadržaja, njihovoj duhovitosti, kvaliteti, nivou.

Rad na svojoj osobnoj mreži E-mail ili Chat sugovornika postao je, osobito mladima, posao koji svakodnevno traži znatan angažman i vrijeme. Po iskazanom interesu i intenzitetu tih dijaloga ili grupnih diskusija, nadilazi ih jedino promet poruka mobitelima (SMS) no one su i veličinom i sadržajem siromašnije, manje i jednostavnije. Ova nova pojava komplicira i još više produbljuje međugeneracijski jaz jer je starija generacija uopće ne razumije, ne prakticira, ne zna o njoj gotovo ništa i posve je ignorira. To generira opći nesporazum i u obitelji, i u školi i u cijelom društvu. Tako se jedna nova, perspektivna i po razvoj civilizacije bitna praksa, gura u geto egzotične subkulture i tumači bolešću djece koja «predugo telefoniraju, surfaju internetom, četaju…»

A što se zapravo događa?

Nova demokracija slobodne razmjene informcija, slobodnog komuniciranja, tehnološki jednostavnog i gotovo svima dostupnog, u pitanje dovodi same temelje paradigme Zapadne civilizacije i trivijalnom čini gotovo cijelu kategoriju intelektualnog vlasništva. Taj novovjeki pojam u sebi sadrži «porez na masovnu informaciju» kojom autori nekog sadržaja, nematerijalnog i bezdimenzionalnog, naplaćuju interees ostalih članova zajednice. Ekskluzivnost tih informacija, njihova masovno oglasima stvorena popularnost tretira se kao roba i donosi enormne zarade. Ono što se sad događa kao «rat na mreži» je zapravo posljedica stava pripadnika te nove subkulture koji smatraju kako su informacije opće dobro i time slobodne od «reketareranja» i njihove robno-novčane atribucije (karaktera).

One, te sve bolje probrane informacije, slobodno kolaju unutar tih novih horizontalnih mreža gotovo posve anonimne. To je jedna nova svenarodna predaja koja se odmah pretvara u opće-svjetsko duhovno dobro i naslijeđe (baštinu). Zato je treba tako i prihvatiti. Pitanje izvornog autorstva nad nekom duhovitom dosjetkom ili bili kojim interesantnim sadržajem mladi uopće ne postavljaju, čak ni ne razumiju takvo pitanje. Njima je bitno da je nešto cool, da je zgodno i primjereno trenutku. Zato bi i transfer i razmjena tih sadržaja pa i njihovo javno publiciranje trebalo biti organizirano po nabavnoj cijeni. Kako se time ugrožava cijela piramida postojećih centara moći ovaj problem će vjerojatno biti uzrokom budućih ratova, a ako to zvuči pretjerano, ubrzo ćete čuti za Cyber-terorizam kao uvod u njih.

U Splitu, 14.12.2003.
Mišo Dunović