«atribut viška na putu u blagostanje» (4)

PRAVNA DRŽAVA

Nove složenice ili obogaćeni stari pojmovi kojima nam pune glavu naše elite i koje najčešće čujete kao poruke u medijima. Što oni zapravo znače?

Izgleda kako je najjednostavnija formula za «vizionarstvo», (a kakva je to elita koja nema «viziju» molit ću vas?) vrlo jednostavna: uzmeš neki interesantan i uvijek aktualan pojam, u ovom slučaju država , opteretiš ga pozitivnim atributom viška «neovisna, samostalna, suverena…» i to plasiraš neko vrijeme. Kad uđe u uho masama, ti potražiš neki novi atribut: «pravna» (super!) i opet ga ugradiš kao višak. Ali, sad dobiješ jedan lijep složenac s «vizijom»! Ili alibi. Svejedno. Uvijek su mi bili sumnjivi ti «složenci». Pa sjećate se «diktature proletarijata», «samoupravnog socijalizma», pa novih «elitnog turizma», pa «manjinskih prava», pa «zdrave hrane»…
Pretresimo malo te nove složence i vidjet ćete kako su to ustvari «lažnjaci s vizijom!!!».

Država u svojoj suštini, strukturi, u svom bitku jeste pravna. Ona propisuje, donosi zakone i provodi te iste zakone, ona i samo ona je garant «svoje pravde». To pravo izvire iz njenog suvereniteta. Država je dakle, gospodar života i smrti svojih podanika ili ako baš hoćete, svih građana Republike. Država, «u ime naroda» ili «u ime Republike» sudi i o životu i o smrti i onom između. Na temelju čega? Pa na temelju suvereniteta i zakona koje sama donosi i sama provodi. Dakle, u svim državama od pamtivjeka na vlasti je ZAKON, kako to lijepo i jednostavno piše na danskom parlamentu. Iako nisam pravnik ove elementarne činjenice sam shvatio i doživio kao posve prirodne. Toliko su stare i očigledne da im dokazivanje nije potrebno.

Čemu onda taj prokleti «atribut viška» u govoru naših društvenih elita, koje nam ga stalnim ponavljanjem ulivaju nesmiljeno u uši i pa takvi složenci na kraju dobiju pravo građanstava i uđu i u naš svakodnevni govor? PRAVNA DRŽAVA, kako to moćno zvuči! Ako izuzmete zakone i pravnost kao proces aplikacije tih zakona, od države neće ostati gotovo ništa. Malo teritorija, malo državljana i to počesto dobro zavađenih, pluralnih kako nam tepaju naše elite. Kakva bi to uopće bila država bez pravnosti? Ili okrenimo pitanje, ako ne funkcionira pravnost ima li tu uopće države? Naravno, pod pravnošću i onim što naša gospoda zovu «pravnom državom» podrazumijeva se funkcioniranje države prema njenim zakonima. Kakva je to država u kojoj «još nije profunkcionirala pravna država»? A, koliko puta ste čuli navode iz prethodne rečenice? Antipod od pravne države bila bi NE-PRAVNA država. No, ona to nije. Naša država nije nepravna, naprosto zato što takva država nije moguća. I u najrigidnijim državnim uređenjima, diktaturama, strahovladama, od faraonskih vremena do danas svaka je država bila pravna. I Rimsko carstvo i Musolinijeva Italija, i Hitlerova Njemačka i Staljinov SSSR, i NDH i SFRJ… sve odreda su bile pravne. Imale su neke od njih, doduše, rasne zakone, gulage, robove i patricije i tako to, ali su po tim zakonima sudile i na njih se pozivale. Sve su države kroz cijelu povijest bile i pravne države: DRŽAVA+ZAKONI=PRAVDA, valjda bi tako trebala izgledati neka jednadžba.

E, sad kad u državi «još nije profunkcionirala pravna država» (a kad će, ne zna se!) a kao što smo vidjeli takva država nije moguća, ostaje nam samo zaključiti: To što nam danomice govore naše političke elite i iz pozicije i iz opozicije, najobičniji je «švindleraj» i «lažnjak s atributom viška», drsko i prepotentno pljuvanje u lice svakom razumu i logici. To je samo alibi za impotentnu nemoć da se država uspostavi i da joj se ozakoni postojanje. Da se proglasi suverenitet i da se preuzmu i odgovornosti koje izviru iz njega, jer suverenitet nije samo narodno pravo, zar ne?

Kako suci mogu «u ime Republike» suditi, policajci «u ime Zakona» hapsiti i ministri potpisivati «ukaze o proglašenju Zakona» ako «još nije profunkcionirala… Tko? (uglas) Pravna država!

Kako mogu naša djeca, učenici i studenti učiti, usavršavati znanja i obrazovati se po programima i nastavnim planovima čiju valjanost garantira država u kojoj «još nije profunkcionirala… Tko? (uglas) Pravna država.

Kao da je država komponirana od više država, nekakav paštroć. Pravne, političke, policijske, šire, uže, što li?

Ne, dragi prijatelji. To što nam kao prašinu u oči bacaju, ta buncanja o pravnoj državi, koju svakodnevno izgovaraju naše javne elite, naši vlastodršci ili oni koji to namjeravaju sutra postati, to su obični «lažnjaci s vizijom». To znači nešto posve drugo. To znači da kod nas postoji više država. Ona, njihova (imamo Hrvatsku) koja «kao fol» funkcionira kao pravna, u kojoj se ubojice, lopovi, pretvorbeni čarobnjaci, članovi «lanaca sreće» i ostali «njihovi» vuku godinama po sudovima i jadna «pravna država» u pravilu gubi sporove s njima. Oslobađa ih «u nedostatku dokaza» i daje im amnestiju kako bi nastavili po starom. To je «njihova država» koja navodno demonstrira MOĆ PRAVDE I NEMOĆ DRŽAVE!

Postoji, doduše, i druga država. To je ona naša (Lijepa naša) gdje vas i mene sude i ovrhe čine za neplaćenu tv pretplatu, za krivo parkiranje…gdje nas činovnici maltretiraju procedurama za koje nitko živ ne zna zašto su tako komplicirane, a predmeti na sudovima stoje neriješeni godinama. Vaše pravo na rad, na zemljište koje ste naslijedili od oca, za povrat otetog, nacionaliziranog, popaljenog. E tu, dragi moji, još «ne funkcionira pravna država» a kad će? (uglas) Ne zna se! Ova, «naša država» navodno demonstrira MOĆ DRŽAVE INEMOĆ PRAVDE!

Ovako izvrnuta logika nije ništa drugo doli «pragmatična» improvizacija, onaj famozni «lažnjak s vizijom».

Te dvije paralelne države, dva paralelna svijete kod nas, danas se cementiraju i pretvaraju Lijepu našu u glib opće apatije. To, kako stvarna država nije moguća ali hoće kad (uglas!) «profunkcionira pravna država», pa bespomoćno širenje ruku i slijeganje ramenima, vrtnja glavom. Taj «govor tijela» koji nam govori kako su mali izgledi da ćemo mi to doživjeti, možda najbolje objašnjava primjer jednog našeg splitskog «poglavara» koji na pitanje gledateljice «što je s povratom naše zemlje na Mejama?» pogleda u kameru, proguta knedlu, oko mu zasuzi, nemoćno raširi ruke, zavrti glavom i kaže: «Ja bih najradije s vama zajedno plakao, ali ja tu ne mogu ništa» Zašto? Zato što još nije (uglas!) «profunkcionirala pravna država»!

Gospodo, nemojte nam prodavati priču o vašoj nemoći jer od nje je «mnoga majka proplakala» ako vam se njen sin na putu našao. Predobro mi znamo za tu vašu «nemoć» kad su vaši interesi u pitanju. Konačno, zašto bismo mi vjerovali kako ste nemoćni, zašto bismo vas takve nemoćne uopće trpjeli, kad su u vas i «ključi i harači»? Nesposobnost i neiskrenost je vaše ime.


Mišo Dunović
subota, 21. veljača 2004