Tragajući za istinom mi možemo skupljati samo
njene đeliće, slagati ih svako u svoje mozaike vjerujući da
ćemo je jednom sakupiti cijelu u samo jednoj slici. I ma koliko
znali da nam je "trud uzalud" mi ipak (osuđeni na
prokletstvo il' sreću) sakupljamo te male parčiće kao đeca u
spomenare kad se upisuju il' kad se u herbariju čuvaju biljke-uspomene;
uvjereni u prolaznost i neprolaznost istovremeno. A možda istina
i nije ime već glagol? Možda je baš traganje jedino što je istinito?
COMMUNICATIO,(ONIS) Komuniciram, dakle postojim
(Communicatio ergo sum). Neodovoljna je potvrda (argument) o
postojanju samo kroz JA (mislim). JA sam svoj sopstveni odraz
u JA. Drugi (ne JA) su svoj odraz u meni (JA), JA sam svoj odraz
u drugima (ne JA). Svi smo mi zapravo, ODRAZI U SEBI I DRUGIMA
(JEKA, EHO, SLIKA NEKA U OGLEDALU, SJENKA NEKA). Jedna pomiješana,
ne nužno sintetska, slika. Istina ili njen privid? Svi smo mi
i ogledalo i njegov odraz istovremeno. Svijet je zapravo jedna
velika dvorana ogledala koja se sva ogledaju u jednom i jedan
u svima. Jedno nikada ne postaje sve niti sve postaje jedno.
Sve je veće od zbroja svih (po jedno). Ajedno je veće od Svih.
5W+1= TKO, ŠTO, GĐE, KADA i ZAŠTO + KAKO?
(5W+1)*3 U tri sloja 5W+1:
ŠTO ZNAMO O SEBI? (kakav je moj vlastiti odraz u mojim očima?)
ŠTO ZNAMO O DRUGIMA? (kako se drugi odražavaju u mojim očima?)
ŠTO DRUGI ZNAJU O NAMA? (kako se ja odražavam u očima drugih?)
Čovječanstvo je isprva živjelo
razasuto, i nije bili gradova. Ali, posljedica bijaše ta da
na ljude nasrtahu zvijeri... Nakon nekog vremena, potreba za
samoodržanjem okupi ih u gradove; ali, kad se okupiše, pošto
ne znađahu za vještinu upravljanja, počeše se rđavo odnositi
jedni prema drugima, te iznova poče proces rasipanja i uništavanja.
Uplašivši se da će čitava ljudska rasa propasti, Zeus im posla
Hermesa, koji poštovanje i pravdu donese da budu vladajuća načela
gradova i veze izmirenja i prijateljstva.
(Platon, Protagora)
Svatko tko razmišlja o prošlosti i sadašnjosti
spremno će priznati da su iste želje i iste strasti oduvijek
vodile i države i pojedince; s toga, veoma je lako, brižljivim
proučavanjem prošlosti, predviđeti što će se vjerojatno u budućnosti
dogoditi nekoj ljudskoj zajednici, te primijeniti lijekove koje
su koristili naši preci; ili, ako lijekova nije bilo, iznaći
nove na temelju sličnih zbivanja. (Makijaveli,
Govori I,39)
Problem je pronaći oblik udruživanja koji će zajedničkom
snagom svih štitii i braniti ličnost i dobra svkog pojedinačnog
udružioca, i u kojem bi svatko, ujedinjujući se sa svima, ipak
mogao slijediti sebe samog, i ostati slobodan kao i ranije.
(Russo, Društveni ugovor)
Razuman čovjek prilagođava se svijetu, dok nerazuman
istrajava u nastojanju da svijet prilagodi sebi. Prema tome,
progres svijeta ovisi od nerazumnih. (Shaw,
Čovjek i natčovjek)
Ne postoji drugo bogatstvo doli čovjekov rad. Da
planine bijahu sačinjene od zlata a doline od srebra, svijet
ne bi ni za dlaku bio bogatiji; nikakva nova utjeha ne bi bila
dana ljudskoj rasi. (Shelli, Kraljica
Meb)
Civilizacija, kakvu je znamo, jeste kretanje a
ne stajanje, putovanje a ne luka. Ni jedna poznata civilizacija
nije još nikad postigla ciljeve svake prethodne civilizacije.
(Toynby, Civilizacija na ispitu)
Plan je začetnik. Bez plana vlada nered, proizvoljnost.
Plan nosi u sebi suštinu osjećaja. (Le Corbusier,
Ka pravoj arhitekturi)
Spoznaja neke pojave putem utvrđivanja njenih uzroka
omogućuje umu da shvati i prihvati i druge pojave, bez potrebe
da pribjegne njihovu eksperimentalnom dokazivanju. (Galilej,
Dvije nove nauke)
Istinska nauka uči nas, iznad svega, da sumnjamo
i budemo svjesni koliko malo znamo. (Unnamuno,
Tragični osjećaj života)
Kada neki uvaženi ali već postariji znanstvenik
izjavi kako je nešto moguće, gotovo sigurno je u pravu. Kada,
međutim, počne tvrditi da je nemoguće, vrlo vjerojatno se vara.
(Artur Klark, Profili budućnosti)
Najveći paradoks znanstvene revolucije sastoji
se u tome što su stvari koje je danas lako pojmiti i đeci u
školi.., stvari koje nam se čine kao neopozivi, prirodni načini
tumačenja univerzuma... tokom stoljeća predstavljale neriješenu
zagonetku i za najveće umove. (H.Bateford,
Porijeklo moderne znznosti)
Ne slijepo protivljenje napretku već protivljenje
slijepom napretku. (Zoltan Baračkaj, ECMIR)
Ponašamo se ljudski, držimo se poznate prošlosti
jer se bojimo nepoznate budućnosti. (John
Naisbitt, Megatrendovi)
Ljudi se mogu baviti istovremeno konačnim brojem
stvari. (John Naisbitt, Megatrendovi)
Murphijevi zakoni:
- Ako razviješ sistem koji i budala može koristiti,
samo će ga budala koristiti.
- Ako želiš osvojiti svjetsko prvenstvo u skoku
u vis KUPI jednog skakača koji skače dva i po metra a ne pet
koji skaču po pola metra.
- Sve želi da krene naopako
I Svaka je đelatnost povezana s nekom
drugom; nešto od nečeg izolirati ne možemo.
II Svaki materijalni produkt mora naći svoje mjesto;
ne može se odbaciti nešto u ništa.
III Svaka akcija ima svoju cijenu; nitko ne dobija
nešto ni za što.
IV Priroda zna najbolje; eksperimenti nasumce i nasilne
promjene u prirodnim tokovima i procesima obično dovode do
poraznih rezultata. (Bary Commoner,
Osnovni principi ekologije, po Radić, Pravdić, Tehnološke
procjene)
Komunizam je riješena zagonetka povijesti i zna
da je on to rješenje. (Marx i Engels, Rani
radovi).
Kopernik je revolucionirao ljudsku viziju dokazujući
da je revolucija obilaženje zemlje oko sunca, a ne obratno.
Kant je, nadalje, sintagmom "kopernikanski obrat"
revolucionirao ljudsku misao ustavrdivši da se spoznaja plodi
više ako se kreće oko subjkta a ne samo oko objekta. Takva
vrsta obrata dugo vremena, nažalost, nije važila u "malonacionalnoj"
povijesti jer se malim narodima nije "heliocentrički
dozvoljavalo da budu subjekti nego jedino objekti zapadno-prosvijećenog
ili istočno-barbarskog geocentrizma". (Danko
Plevnik, Slobodna dalmacija, 15.01.1993. "Hrvatski
obrat")
Ako uviđate podijeljenost na um i srce, ako ste
odista toga svjesni a ne da to poimate samo teoretski, tada
je problem riješen". (Dzidu Krisnamurti,
Neophodnost promjene, Novi Sad, 1986, Književna zajednica)
Pitagorejski zakoni: (1+2+3+4=10).
Prema Agripi od Nestahajma, heretiku i tajnom pitegorejcu:
P:1=(P-1):P a prema primjeru B. Bogdanovića (Zaludna mistrija,
str 19) to je odnos: Jedan prema stočetrdesetšest prema
četirihiljadešeststotinačetrdesetsedam a predstavlja "numerus
minor" (srebrni broj) ili takozvani Euterpin broj koji
se, preporučuje bračnicima za mirne noći bez ljubavi i bez mržnje,
i za snove bez sna i bez jave.
VITRUVIUS (I st.p.n.e.): O Proporcijama
ljudskog tijela:
"Priroda je tako stvorila ljudsko tijelo da
je lice od brade do vrha čela i najnižih korjenova vlasi kose,
jednako po dužini desetini ukupne visine, otvorena šaka od njenog
zgloba do vrha srednjeg prsta je iste dužine, glava od brade
do tjemena jednaka je osmini, a s vratom i ramenima od vrha
grudi pa do najnižih korjenova vlasi jednaka je šestini, dužina
od sredine grudi pa do vrha tjemena jednaka je četvrtini. Ako
se promatra dužina samog lica, onda je rastojanje od donje ivice
brade do donje ivice nozdrva jednako jednoj trećini dužine lica,
rastojanje od donje strane nozdrva preko nosa do linije između
obrva je iste dužine, od tog mjesta pa do najnižih korjenova
vlasi, računajući i čelo, također je ravno trećini lica. Dužina
stopala jednaka je šestini visine tijela, dužina podlaktice
jednaka je četvrtini a širina grudi je također jednaka jednoj
četvrtini.Ostali dijelovi tijela također imaju simetrične proporcije
i zahvaljujući tome što su ih koristili, stekli su poznati antički
slikari i skulptori ogromnu i vječitu slavu...Zatim, u ljudskom
tijelu centralna točka je pupak. Jer ako bi čovjeka položili
na leđa, ispruženih ruku i nogu, sa šestarom centriranim u pupak,
prsti njegovih šaka i stopala dodirivali bi periferiju kruga
koji bi se otuda mogao opisati. I baš kao što ljudsko tijelo
daje kružnu konturu, isto tako se može dobiti kvadratna kontura
iz njega. Jer ako izmjerimo rastojanja od tabana do tjemena,
i ako prenesemo tu dužinu na ispružene ruke, vidjet ćemo da
je ova širina jednaka visini kao što je slučaj sa ravnim površinama
koje su idealno kvadratne." (prema
"Antropološke mere čoveka", Julius Panero i Martin
Zelnik, Građevinska knjiga, Beograd 1987.)
Zlatni presjek "Božanstvena proporcija"
(DIVINA PROPORTIONE):
Napisao je o njemu knjigu Luca Paccoli, bliski
prijatelj Leonardov, a prema proporciji izvedenoj iz podjele
linije kako je Euklid (300 g. prije Krista) nazvao "Ekstremni
i srednji odnos"... linija je podijeljena u takvom odnosu
samo kad se "dužina cijele linije odnosi prema dužini većeg
segmenta kao što se dužina većeg segmenta odnosi prema dužini
manjeg segmenta. (Mada su za bilo koju proporciju potrebne najmanje
tri veličine, ono što je jedinstveno kod zlatnog presjeka je
da je treća veličina proporcije jednaka zbroju druge dvije).
(odnos cijele visine prema visini do pupka približno je 1,618:1).
PARACELSUS: Tko ništa ne zna, ništa ne voli. Tko
ne umije ništa, ne razumije ništa. Tko ništa ne razumije, bezvrijedan
je. Ali onaj tko poima, taj i voli, zapaža, vidi... Više se
voli ono o čemu se više zna... Tko god zamišlja da svako voće
sazrijeva u isto vrijeme kad i jagode, ne zna ništa o grožđu.
(Prema Erich Fromm, Umijeće ljubavi,
Naprijed, Zagreb, 1984.)
