«atribut viška na putu u blagostanje»

ZDRAVA HRANA

Nove složenice ili obogaćeni stari pojmovi kojima nam pune glavu naše elite i koje najčešće čujete kao poruke u medijima. Što oni zapravo znače?

 

Izgleda kako je najjednostavnija formula za «vizionarstvo», (a kakva je to elita koja nema «viziju» molit ću vas?) vrlo jednostavna: uzmeš neki interesantan i uvijek aktualan pojam, opteretiš ga negativnim atributom viška «nezdrav način prehrane» i to plasiraš neko vrijeme. Kad uđe u uho masama, ti potražiš neki novi atribut: «zdrav» (super!) i opet ga ugradiš kao višak. Ali, sad dobiješ jedan lijep složenac s «vizijom»! Uvijek su mi bili sumnjivi ti «složenci». Pa sjećate se «diktature proletarijata», «samoupravnog socijalizma», «slobodne i neovisne Republike», pa «manjinskih prava», pa «elitni turizam»

Pretresimo malo te nove složence i vidjet ćete kako su to ustvari «lažnjaci s vizijom!!!».

Proizvodnja zdrave hrane, jedan je u nizu takvih «složenaca». Slušamo ga na radiju, gledamo i slušamo na televiziji ili čitamo u novinama, bombardiraju nas s jumbo plakata (zašto jumbo a ne mega-plakat???). To je samo jedna u nizu poruka koje autoritativno izgovara predsjednik vlade, resorni ministar ili provincijalni «član poglavarstva». U domoljubnom transu tako karakterističnom za sve one koji u stvari nam nemaju što reći a ne mogu i ne žele šutjeti jer: «mediji su to, prijatelju, popularnost, moć je to!…», svi oni kao automatski tekst izgovaraju unaprijed pripremljene rečenice «mudrih misli i šire». U paketu o komparativnim prednostima Lijepe naše, ta «proizvodnja zdrave hrane» postala je općim mjestom. Naravno da će državne lidere, našu političku i javnu elitu odmah početi oponašati i svakodnevni, masovni ljudi pa ćete iste slogane slušati i od čelnika lokalne udruge ratnih veterana i od člana nadzornog odbora poljoprivredne zadruge. Riječi se šire brzo a loše riječi najbrže.

A jeste li se kadgod stvarno upitali što taj slogan: PROIZVODNJA ZDRAVE HRANE zapravo znači i kakvu nam to poruku šalje? Mene to od prve asocira na smrežuranu, crvljivu jabuku, mali sitni krumpir… navodno ono što priroda da, bez pesticida, bez genetske modifikacije ili ne daj bože hormona rasta, reći ćete i vi spremno, uvjeren sam. Svi smo mi to od prevelikog ponavljanja kao pjesmicu naučili. Proizvodnja te i takve «zdrave» hrane naša je svijetla budućnost i sveta obveza kako bi smo toj gadnoj, ružnoj, od kiselih kiša izjedenoj Zapadnoj civilizaciji ukazali na njene fatalne stramputice i pri tome još dobro zaradili. To se dragi moji zove «vizija».


Prvo:

Pojam «zdrava hrana» koji svi javni ljudi rabe (pa onda i mi oponašajući ih) bez ikakve odgovornosti unosi sam po sebi veliku zabunu. Ako mi imamo namjeru početi (kad ćemo već jednom?) proizvodnju «zdrave hrane» to znači da danas proizvodimo i jedemo neku drugu hranu, a ne ZDRAVU ? Znači NEZDRAVU. Dakle, naši poljodjelci, stočari i naše tvornice, kolokvijalno nazvani agro-kompleks, danas proizvode i prodaju nam tu NEZDRAVU hranu? I ne samo naši seljaci (domaći obični) već i trgovci koji uvoze sve i svašta a pogotovo oni strani, vlasnici velikih trgovačkih lanaca koji su svojim vele-centrima opasali sve naše gradove, naši KERUMI, KONZUMI, TOMYJI i njihovi MERCATONEI, MERCATORI, BILLE prodaju nam za skupe novce hranu suprotnu od one koju ćemo mi jednog dana njima također za skupe, što skupe, još skuplje novce prodavati. Jer naša će biti zdrava, ej, ZDRAVA HRANA!!

Jedan tako sasvim proizvoljno skovan pojam i iz njega još brže iskovan slogan (prije bi se to nazivalo parola, drugovi, sjećate se zar ne?) tako je bez svoje krivnje postao još jedno od domaćih čuda na putu u sigurno blagostanje.

Ono što se u svijetu zove organski način proizvodnje u poljoprivredi (Organic Agriculture) i što bi, kad bi ga sutra svi poljoprivrednici počeli prakticirati, cijelo čovječanstvo dovelo na rub gladi, ispostavlja se kao spasonosno rješenje za naše poljoprivrednike. Baš me zanima koliko je za ovih desetak godina naših seljaka prešlo na takav način proizvodnje i koliko ih se obogatilo na izvozu ZDRAVE HRANE? Vjerujte, zanemarivo malo. Znatno manje nego u jednoj Danskoj, Nizozemskoj ili ako baš hoćete Sloveniji. Samo oni, neuki, ne koriste na brzinu i za dnevno-političke efekte sklepane riječi, već sustavno i planski osvajaju nove tehnologije i organskim načinom proizvode sve više takve hrane. Ne vjerujete? Možete je naći i u našim dućanima, samo s uvoznim deklaracijama a i sastav im je napisan na nekom stranom jeziku i sitnim slovima tako da pošteni naš čovjek koji uvijek zaboravi naočale kad ide u kupnju, to ne može pročitati.


Drugo.

Kako bismo mi uopće proizvodili takvu hranu kad od hibridnog i genetski modificiranog sjemena, preko alata, tehnologije pa sve do posljednjeg proizvoda u agraru kao što su na primjer plastične grablje s bukovom drškom (samo 39,99 Kn) uvozimo? Ponavljam, UVOZIMO! Kako uvozimo, upitat će se svaki pošteni građanin Lijepe naše? Neselektivno, neznalački, napamet. Nećete mi valjda reći kako sve te proizvode, sve to sjemenje, sve te tehnologije i gotovu hranu savjesno prethodno pregledaju naši nezavisni laboratoriji. I vi vjerujete u to, naravno kao i ja sam?

Pa gospodo, gdje su te banke starog prirodnog sjemena, u kojim se to našim školama i na kojim to fakultetima uče postupci i tehnologije takve proizvodnje? Mi još ne znamo i valjda je sreća što ne znamo ni što kupujemo, što jedemo, što posipamo po našim poljima, vinogradima, maslinicima. Znamo samo kako treba obući skafander i kao po Marsu hodati s prskalicama kako ne bismo odmah crkli. A susjedova djeca se bezbrižno igraju u vrtu do nas. Za to vrijeme naša politička, javna i znanstvena elita onako sito i preko masnih zalogaja trtlja o «zdravoj hrani koju ćemo jednog dana proizvoditi i svijet nahraniti!». Dok ih slušamo i gledamo s onako premudrim izrazima na zabrinutom licu, te naše «ljude s vizijom», samo naslućujemo kako će odmah nakon izjave za medije sjesti u skupe aute i naložiti službenom vozaču da požuri kako bi stigli na marendu gdje će pojesti možda zadnji primjerak paškog ili bračkog janjčića (vitalac je najslađi), ličkog odojka ili medu (šape su najbolje), Šampjera ili gorostasnog Škampa (s ovolikim repom!) i sve to zaliti najboljim berbama Dingača, Graševine, Pinotta. Onako masni i «veseli», ti naši proroci, ta naša elita, ujutro se od mamurluka ionako neće sjećati što su nam jučer poručivali pa će opet u «priopćenju za javnost» ili na jutarnjem brifingu reći kako je »proizvodnja zdrave hrane naša jedina alternativa i naša komparativna prednost…« Oni i samo oni već jedu tu ZDRAVU HRANU, jer zdravo je skupo, a ima se, bogu hvala.

A raja, sirotinja, fukara ako hoćete, to smo mi ostali kojima će ta gospoda koliko sutra prodavati smrežurane crvljive jabučice i sitne krumpiriće kao ZDRAVU HRANU! A oni će odjuriti vratolomno na službeni ručak kako bi pojeli zadnjeg ili jednog od zadnjih primjeraka vlaškog kozlina (lešo, su dva zrna soli, onako al dente). A odjurit će kako se kozletina ne bi ohladila, naravno.


petak, 26. prosinac 2003.
Mišo Dunović